TELEMEDICINA | Doctorinthetardis

Telemedicina

Sve definicije zapravo nam opisuju telemedicinu u prostornoj udaljenosti između strana koje sudjeluju u realizaciji zdravstvene zaštite, bilo da je jedna strana bolesnik a druga liječnik - teledijagnoza, teleterapija - bilo da su obje strane, ili više njih, liječnici ili zdravstveni timovi - telekonzultacija, tele-edukacija. Razvoj telemedicine započeo je s izumom telefona ili bežične telegrafije, a njen ozbiljniji razvoj bilježi se u ranim 60-tim godinama ovog stoljeća kada je NASA u okviru svojih projekata istraživanja svemira Apollo započela sa slanjem ljudskih posada u svemir. Tada je započeo razvoj telemedicine sa svrhom biomedicinskog monitoriranja i zdravstvene zaštite astronauta. Nakon projekta Space Shuttle NASA je nastavila s razvojem i usavršavanjem telemedicinskih aplikacija tijekom suradnje američkih astronauta odnosno SAD-a s Rusijom na ruskoj stanici Mir. Istovremeno NASA je nastavila primjenjivati svoje iskustvo u telemedicini u različitim područjima u svijetu pogođenim prirodnim i drugim katastrofama. Pored toga, ustanovila je i telekomunikacijsku infrastrukturu koja treba podržavati daljnu suradnju u područjima koja uključuju preventivnu medicinu, javno zdravstvo, medicinsku edukaciju, biologiju svemira, biološke znanosti, mikrogravitacijske znanosti, svemirsku i zrakoplovnu medicinu, te medicinsku informatiku. Inicijalno je postavila satelitsku vezu (768 kbps) za komunikaciju putem Interneta, s planom da se preko stotinu ruskih sveučilišta poveže s američkim centrima te uključi u tele-edukaciju.

Potencijalne primjene telemedicine uključuju:

daljinsku dijagnostiku upotrebom videofonije ili telemetrije koja se temelji na medicinskoj opremi koja uključuje, primjerice, monitoriranje rada srca i kompjutorsko tomografiranje;
konzultacije međusobno udaljenih liječnika vezane za probleme interpretacije rendgenskih slika, prijenos EEG-a i drugih biomedicinskih signala u realnom vremenu ili brzi prijenos slika;
telekirurgiju, koja uključuje interaktivnu video vezu između operacijske dvorane i udaljenog eksperta koji savjetuje kirurga tijekom operacije;
telerobotiku, koja uključuje računarski podržavanu kirurgiju i kliničke aplikacije virtualnih realnosti;
tele-edukaciju, kao dodatnu mogućnost upotpunjavanja medicinskog znanja;
interaktivnu uporabu elektroničkog medicinskog zapisa;
medicinsko monitoriranje i alarm koji povezuju bolesnika na kućnoj njezi i hitnu medicinsku službu;
mogućnost dobivanja tekstovnih informacija, detaljnih slika ili videa odnosno pokretnih slika iz izvora organiziranih i povezanih preko Interneta;
prijenos podataka generiranih tijekom razvoja novih lijekova i istraživanja

Vlade razvijenih zemalja suočavaju se s velikim problemima vezanim za rastuće troškove zdravstvene zaštite I demografske promjene koje radikalno mijenjaju zdravstveno tržište. Sustavi zdravstvene zaštite širom svijeta doživljavaju radikalne re-evaluacije i reforme, a ciljevi koje žele ostvariti su obično višestruki. Primjerice u SAD-u se teži realizaciji trostrukog cilja, a to je osigurati univerzalnu dostupnost zdravstvene zaštite, ograničiti rast troškova te naravno održati kvalitetu.

Uvođenje telekomunikacijskih tehnologija omogućuje slanje podataka o bolesniku (umjesto slanja samog bolesnika) na velike udaljenosti. Podaci se šalju stručnjacima u druge zemlje koji mogu pomoći u rješavanju zdravstvenog problema bolesnika u daleko kraćem vremenu nego što bi to bilo moguće kada bi se umjesto podataka prenosio bolesnik. Nažalost, porast troškova zdravstvene zaštite pripisuje se uglavnom tehnološkom napretku, a od telemedicine se očekuje da te troškove reducira. Postoji mnogo istraživanja koja samo mogu potvrditi da se korištenjem elektroničkog medicinskog zapisa I elektroničkih uputnica godišnje može uštedjeti nešto više od 36 milijardi dolara.

Problemi telemedicine

Telemedicinski projekti u svijetu i Hrvatskoj

Telemedicinski projekti najbrojniji su u SAD-u gdje vlada godišnje ulaže više od 100 milijuna dolara u takve projekte. Europa, točnije EU ulaže oko 30 puta manje sredstava nego vlada SAD-a, ali ulaganja različitih agencija i privatna ulaganja u okviru EU su 3-4 puta veća nego ona u SAD-u.

Telemedicinski projekti pokrivaju različita područja medicine, uglavnom kliničke, preventivne, organizacijske ili pak edukacijske aplikacije.

Telemedicinski edukacijski projekti u svijetu su brojni i ima ih praktički svako sveučilište koje se bavi medicinskom edukacijom i angažirano je istraživački u području telemedicine. Usporedno s porastom broja istraživanja o mogućnostima primjene telemedicine u svijetu, započelo je i uvođenje telemedicine u Hrvatskoj. Najprije je to bilo samo područje znanstvenog interesa, no ubrzo se započelo i s njenom praktičnom primjenom.

Ministarstvo zdravstva uspostavilo je teleradiološki sustav u kojem su, putem telekomunikacijskog sustava, u jedinstvenu mrežu povezana 33 uređaja za kompjutorsku tomografiju, digitalnu supstrakcijsku angiografiju i magnetsku rezonanciju na ukupno 27 lokacija u 18 regionalnih i županijskih bolnica s referentnim centrom u Klinici za neurorkirurgiju KBC Zagreb. U sustav je uključeno i 10 neurokirurških ustanova koje djeluju u 7 naših medicinskih središta (Zagreb, Osijek, Slavonski Brod, Rijeka, Pula, Split i Zadar) što omogućuje i brzu razmjenu informacija među neurokirurzima, te primjerenu raspodjelu bolesnika koji se prema stupnju hitnosti i mogućnostima mogu liječiti i u najbližoj neurokirurškoj ustanovi. Sustav je osnovan na načelima omogućavanja otvorenog pristupa dodatnog broja dijagnostičkih jedinica i funkcija, raspoloživosti svih dijagnostičkih kriterija potrebnih za interpretaciju slike koja se sustavom prenosi, interaktivne komunikacije i manipuliranja slikom, cjelovitog arhiviranja slike i podataka o bolesniku, zajamčene tajnosti pohranjenih podataka, te osiguranja edukacije za sve koji se služe sustavom.

Projekt Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet pokazao je mogućnosti primjene telemedicine u elektrostimulaciji srca. Suvremeni elektrostimulator srca ima složene dijagnostičke i telemetrijske funkcije koje se ostvaruju uz pomoć vanjskog programatora. Memorija elektrostimulatora omogućuje praćenje aritmija i podešavanje rada elektrostimulatora kao i evaluaciju terapije lijekovima. Kod nas bolesnici svakih šest mjeseci putuju u centar za elektrostimulaciju i po nekoliko sati da bi se kontrola izvršila za svega dvadesetak minuta. Neki kvarovi sustava za stimulaciju i poremećaji stimulacije nastaju tako naglo da ih nije moguće detektirati redovitom kontrolom.

Za potpunu sigurnost bolesnika potrebno je stoga razviti pouzdanu metodu kontrole na daljinu. CARNet je razvio prototip uređaja koji u udaljenoj ambulanti može programirati elektrostimulator i odaslati EKG putem CARNet mreže. U centru za elektrostimulaciju je radna stanica (klijent) povezana s uređajem (poslužiteljem) putem CARNet mreže, a na kojoj se prati EKG bolesnika u realnom vremenu i grafičko sučelje programatora elektrostimulatora. Stručnjak za elektrostimulaciju može iz centra na klijentu izvršiti kompletnu kontrolu bolesnika na velikoj udaljenosti. Standardni programator je spojen pomoću posebno razvijenog sučelja sa Sun Sparc radnom stanicom. Grafičko sučelje programatora i prikaz EKG-a u realnom vremenu razvijeni su za udaljenu radnu stanicu (klijent) koristeći Java programski jezik. Projekt je pokazao da je prijenos EKG-a u realnom vremenu moguć iz Splita u Zagreb te je uspješno izvršeno reprogramiranje elektrostimulatora srca u Splitu iz Zagreba.

Telepatologija predstavlja iz više razloga jedan od najzahtjevnijih segmenata telemedicine. U Hrvatskoj se telepatologija počela razvijati 1993. Godine u smjeru organizacije telepatološkog sustava te u smjeru razvoja programske podrške. Do sada postoji oprema za telepatološki sustav u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima, a u planu je instaliranje opreme u Osijeku i Šibeniku.

Telemedicina označava daljinsku medicinu ili “medicinu na daljinu”. Ona sama po sebi nije medicinska struka, već način na koji medicinske struke realiziraju svoju djelatnost. Zahvaljujući razvoju koji se svakodnevno odvija, danas možemo govoriti o teleotorinolaringologiji, telekardiologiji ili telepatologiji. Postoji nekoliko definicija ovog pojma, no najčešća je ona da je telemedicina sustav koji podupire proces zdravstvene zaštite osiguravajući sredstva i načine za učinkovitiju razmjenu informacija što omogućuje mnoštvo aktivnosti vezanih uz zdravstvenu zaštitu, uključuje korisnika zdravstvene zaštite i zdravstveno osoblje, a uključuje edukaciju, administraciju i liječenje.